Iako Ganešov labirint ne spada u skupinu nebeskih labirinata ipak nije daleko od toga. Točnije rečeno, on je i više od nebeskog… 🙂 U posljednje vrijeme taj labirint je postao predmet zanimanja graditelja labirinata. Tako nam graditeljica Ivančica Komerički javlja o gradnji navedenog labirinta nedaleko Vrbovca. Evo priče koju donosi Ivančica.
Sestra mi je došla u posjet i sa sobom donijela želju napraviti Ganešov labirint. Razmišljali smo o mjestu za njega. Prijatelj Krešo je predložio svoju šumu.
U posjete nam stigla i Brigita i tako smo nas tri žene krenule u Krešinu šumu pronaći mjesto za Ganešov labirint. Tražile i pronašle. Odmah sam ga osjetila. To je čarobno mjesto. ( I sada svaki put kada ga posjetim prelije se toliko ljepote u mene. I sada sve to upijajući iz Ganešovog labirinta! ). Bila je subota i htjele smo sestra i ja samo naznačiti staze kako bi u nedjelju na sam Uskrs došli naši prijatelji da zajednički učvrstimo staze i oživimo Ganešov labirint. To smo i učinile.
Potom sam vodila sestru i Brigitu da vide jazavčevu kućicu i kako sam fotografirala tražeći neki znak, tako sam i fotkala jedan od ulaza u jazbinu. I kad tamo Ganeš me iznenadio i toliko nasmijao. Njegovo lice sa surlom i ušima provirilo iz jazbine na fotografiji! Ne u zbilji, ali i fotografija je bila dovoljna. Kad smo došli kući, pokazala sam ga sestri i Brigiti i one rekle pa stvarno, i one ga vidjele. 🙂
I tako došla nedjelja i nas tri smo bile u posebnoj energiji slavljenja uskrsnuća i pripremi za posebno poslijepodne. Uputile se u šumu. Našoj ženskoj trojci se priključio Krešo, Sanja i mala Ines. Pronašli samo odlične velike snažne grane. Krešo je Ganešovom sjekirom prilagođavao grane i tako najednom, ubrzo, tako velik labirint se stvorio pred nama. Brigita je u središte donijela panj koji ju je asocirao na Ganeša, na njega smo položili Brigitine kreativne fotografije Ganeša, moj kipić, sestra je donijela malene koje smo tajnovito smjestili i ostavili, ja njegovu školjku koja budi, kristale i još naravno cvijeće. I sve je bilo spremno.
Brigiti smo prepustili njen dar u vodstvu da nas poveže sa stanovnicima šume i zamoli za dozvolu da budemo tu, s njima i labirintom, sestra nas je vodila u plesu, i pošto je njena bila želja za ovim labirintom, ona ga je otvorila. Mi smo bili podrška sa zvucima glazbe obilazeći labirint uokolo, dok je ona otvarala njegove staze. Indijanski bubanj i gong su zvučali snažno,kozmički, duboko. Kad je sestra došla u središte, bila sam nasuprot njoj, zapjevale smo zajedno moćnu pjesmu, njegovu pjesmu. Bio mi je to neopisiv trenutak.
Nakon toga u središte su ušli Brigita, Krešo, Sanja i mala Ines. Brigita je pjevala nježno prateći se šrutijem i smijući se djevojčici Ines koja nas je posebno počastila svojom prisutnošću kod otvorenja Ganešovog labirinta. I još smo mu pjevali nakon prolaska njegovim stazama….
U njemu je 17 stabala. To je labirint koji ima najviše stabala u sebi koji sam dosada gradila. Stabla povezuju zemlju i nebo. I Ganeš to čini. I svaki put kad ih grlim i ja se povezujem.
Zahvaljujem Kreši na njegovom umijeću veranja po drveću kako bi nam napravio dobre fotke labirinata.
4 responses to “Ganešov labirint u šumi pored Vrbovca”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.
Predivno!! Čestitke!
Hvala ti Biserka!
Lijep pozdrav
kako naci labirinte u vrbovcu?
@bojamunje: najbolje da se javite Ivančici na mail: ivkomeri@gmail.com
Ona će vam najbolje objasniti.