Izgradnjom labirinta mudrosti nastao je još jedan grad nebeskih labirinata u Hrvatskoj! Priča koja je započela tamo negdje u ljeto 2006. godine sada je na neki način došla svome kraju. Ovu priliku ću iskoristiti za pogled unatrag i prisjetiti se svih iskustava sa labirintima.
U to ljeto 2006. godine izašla je iz tiska Adrianova knjiga “Sunčani labirint” od koje je sve krenulo. U njoj sam našao veliku inspiraciju za labirinte. Premda je istina da su me labirinti oduvijek zanimali i kad sam prvi put čuo da se sprema knjiga o labirintima znao sam da će to biti nešto što se u velikoj mjeri odnosi na mene. Drugim rječima, osjetio sam veliku privlačnost toj ideji.
Knjiga “Sunčani labirint” me duboko dirnula jer je riječ o Suncu, mojoj dominantnoj planeti, rekli bi astrolozi. Čitajući je, prepoznavao sam sebe u toj knjizi pa je sasvim logično bilo da izgradim taj labirint i na sebi provjerim djelovanje labirinata. I tako je sve krenulo.
Izgradnja Sunčevog labirinta je bilo nevjerojatno iskustvo. Još i sada ga se živo sjećam. Toliko vanjskih podudarnosti, toliko dubokih unutarnjih iskustava nisam nikad do tada doživio. Ogromna navala energije, sreće, suza pa sve do vanjskih znakova poput stupa duge na praktički vedrom nebu samo su neka od iskustava koja sam tada proživio. I to je bila najbolja potvrda u kolikoj mjeri labirinti djeluju. Ako ste samo malo osjetljivi i otvoreni, osjetit ćete nešto. Nije potrebno puno.
Nakon toga jednostavno više nisam mogao stati. Premda nisam nikad imao u planu izgraditi svih devet labirinata uvijek se nešto dogodilo što me na neki način tjeralo dalje. Točnije rečeno, osjetio sam taj impuls iznutra.
Zapravo mi gradnja svih devet labirinata nije bila ni na kraj pameti jer je dio terena na kojem su izgrađeni labirinti u privatnom vlasništvu a dio je općinski a ja nikad nisam nikoga pitao smijem li graditi. Mislio sam, izgradit ću jedan pa to valjda neće nikome smetati. I tako je nastao jedan pa drugi, treći, četvrti… sve do devetog. I nitko se nije pobunio.
Drugi po redu je nastao Mjesečev labirint, negdje u ljeto 2007. godine premda mi je u planu bio Venerin pošto mi je ljubav uvijek bila na vrhu liste prioriteta. Ali, kad je riječ o labirintima ja tu puno ne određujem. 🙂 Izgleda kao da netko drugi to radi, a ja ne mogu a ne poslušati. 🙂 Zato je na red došao Mjesec, kako i priliči, odmah nakon Sunca. A tek nakon Mjeseca, tamo negdje 2008. godine gradimo labirint ljubavi.
Prvi labirint sam izgradio praktički potpuno sam. Tek sam sa labirintom ljubavi počeo dobivati pomoć prijatelja i poznanika. I kod mnogih njih javila se ista želja i prepoznavanje važnosti labirinata.
Četvrti po redu dolazi labirint preobrazbe, negdje sredinom 2008. godine, a 2009. skupa sa prijateljima gradim Marsov labirint. To je peti labirint i livada ispod moje kuće već je potpuno popunjena i više nema mjesta za gradnju novih labirinata. Sjećam se da sam tada pomislio da je to to. Više neću graditi labirinte jer nema mjesta. E kako sam se prevario. 🙂 Za vrijeme jedne od mojih šetnji po obližnjim prostranim livadama ugledao sam jedno zanimljivo slobodno mjesto s druge strane potoka i nasuprot livade na kojem su bili izgrađeni tadašnji labirinti. Odmah sam znao da je to mjesto za sljedeći labirint.
Tako je nastao Merkurov labirint ili labirint povezanosti negdje sredinom 2010. godine a nakon njega uslijedili su labirint života i smrti, labirint slobode i na kraju labirint mudrosti. Ukupno šest godina trebalo je da se izgradi svih devet labirinata. Izgleda puno na prvi dojam ali mi se to čini sasvim nebitno. Bitno je ono što je sada. A sada je grad labirinata!
Svaki od tih labirinata sa sobom je donio neko novo iskustvo i na neki način usmjerio moj život. Jedan od posebnijih trenutaka bio je kada sam izgradio labirint preobrazbe. Taj labirint je na neki način pokrenuo splet događaja koji su me usmjerili da se upišem na tečaj aktivacije koji sam jako dugo izbjegavao i prema kojem sam osjećao veliki otpor. Kasnije se pokazalo da je taj tečaj djelovao vrlo snažno na mene i razbio mnoge blokade i zidove koji su me sputavali te mi tako dao snažan zamah na mom duhovnom putu a mene učinio puno slobodnijom i otvorenijom osobom. A te su osobine, sloboda i otvorenost, rasle sa svakim novim labirintom.
Zanimljivo je, a to sam primjetio iz vlastitog i iskustva svojih prijatelja i poznanika, kako život uvijek nagradi ljude koji odluče krenuti putem duhovnosti, tj. krenu na put u svoju unutrašnjost nakon što shvate da izvana neće naći ono što traže. Kaže jedna mudra izreka, najveći put koji ćemo u životu prijeći onaj je od naše glave do srca. A to je upravo put duhovnosti, put do srca.
Puno vremena sam vjerovao da u te moje labirinte nitko ne dolazi i nitko njima ne hoda. No, brzo su me razuvjerili. Često čujem priče od ljudi koji hodaju labirintima i neke od njih su nevjerojatne. Jedno im je zajedničko. U njima se nešto pokrene, nešto se dogodi. Ponekad je nezamjetno a ponekad ljudi u labirintima plaču, viču i deru se. Ponekad je to smiješno, ponekad tužno. Netko trči, netko hoda puževim korakom a netko ne osjeti ništa. I sve je to u redu. Djelovanje labirinata je izvan svakog logičnog objašnjenja. Jednostavno nemamo odgovora na pitanje na koji način djeluje. Čini mi se da je tako i bolje.
Za kraj se mogu samo nadati da će i sve ostale ljude koji budu hodali ne samo ovim mojim labirintima nego i svim izgrađenim labirintima u Hrvatskoj i šire, djelovanje labirinata makar malo katapultirati u smjeru u kojem trebaju ići, smjeru srca. Ako se to dogodi makar jednoj osobi onda mogu reći da sam napravio nešto korisno.
I ovaj put neću reći da je to to. 🙂 Osim ovih devet osnovnih, labirinata ima zapravo bezbroj. A što će, i hoće li, doći sljedeće, ostavit ću nekom drugom da odluči. Netkom ili nečemu što je nemjerljivo veće i inteligentnije od mene. A ja ću poslušati… 😉
Slijede slike sa izgradnje posljednjeg, labirinta mudrosti.
4 responses to “Grad labirinata u Dražicama pored Rijeke”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.
Divno napisano Damire! 😉
Hvala ti prijateljice 😉
Dragi Damire,
sa “zakašnjenjem” sam pročitala ovaj tvoj tekst. Dirnuo me. Moje srce prepoznaje.
Čestitam ti na svakom labirintu i ljubavi kojom si ih stvarao i čestitke ostalim graditeljima.
Čarobni u čarobnom krajoliku! I moje srce oni bude kao i tvoje, I nek bude dalje i više i šire
i dublje….i ne znam koliko još strana postoji 🙂 Ljubav je tako prisutna.
Veeeeliki zagrljaj
Hvala ti Ivančice.
Veliki zagrljaj i tebi 🙂