Ritual posvećen ljubavi i stvaralaštvu i ove godine je bio divan, prožet nadahnućem, povezanošću i ljubavlju.
Hvala svim ljudima koji su privučeni labirintom ljubavi i stvaralaštva došli i omogućili da se desi toliko ljepote i ljubavi.
I hvala moćnim ženama koje su sa mnom vodile ritual – Mileni, Romani, Gordani i Lari! Uvijek me zadivi činjenica kada se prepustimo Ljubavi da se sve tako savršeno odvija, usklađenost je tako spontana i jednostavna.
Romana je došla na ritual ni ne sluteći da će plesati. Ja sam toga dana osjetila u srcu želju da ona zapleše u labirintu u ritualu, da plesom probudi staze ljubavi udahnjujući plesnim srcem, ženstvenim pokretima tijelom ljepotu, užitak i radost bivanja i stvaranja. Upitala sam je želi li plesati, biti plesačica u ritualu- iznenađeno je i radosno prihvatila. Bilo je važno…a ja sretna zbog njenog odgovora.
Na samom početku, kao i uvijek, kažem okupljenima par riječi o labirintima, o njihovoj strukturi, značenju i djelovanju, posebice o labirintu ljubavi i stvaralaštva te o ritualu kojeg ćemo provesti.
Milena, posebna žena, žena je koja živi i prožima se sa zvukovima gongova i evo već par godina, stvaralački, rekla bih iskonskim vibracijama zvukova gongova budi i oplemenjuje ritualno događanje. Posebno sam joj zahvalna. Ove godine na dar je donijela tibetanske zdjele koje smo postavili na ulaz i kojima sam započela ritual, i koje su poslužile da u njima titra svjetlost kada se spusti noć.
Cvjetovi u labirintu su već oživjeli ljepotu, i srca u središtu prizvala ljubav. Nježnim udarcima u tibetanske zdjele, u tišini tople noći, tihim visokim zvukovima započela sam ritual.
Milena i Romana su udahnule svijet glazbe i plesa snažno, usmjereno, duboko uranjajući.
Zatim je Gordana čitala govoreći o ljubavi i stvaranju Adrianov ritualni tekst za svaku stazu koji uvijek sve nas odvede u neki drugačiji svijet, ispunjen čistom Ljubavlju podsjećajući nas tko smo i zašto smo ovdje…..
“ Hoće li zvijezda u mojem srcu zasjati u ruci moje ljubavi?
Hoće li moj sjaj postati vidljiv?…
Goga čita, a ja prolazim stazama predajući se labirintu ljubavi, slaveći pjevanjem i bubnjanjem i svoj život i ljubav u srcu i živote svih okupljenih srca. Budim svaku stazu, budim smisao svake staze za sve nas u našim životima
„….Na putu ljubavi ne postoje razlike, svaki moj korak sve je manje moj.
A ipak, upravo sada spajam nebo i zemlju, zvijezde i oblake, ljude i bogove…“
Nakon „otvorenja“ labirint se ispunio koracima našega zajedništva, te večeri predanog proslavi ljubavi i kreacije.
Hodači su bili unutra, a mi sviračice i pjevačice podržavale ih pjesmom i glazbom uokolo labirinta. Bila sam sretna u tim trenucima. Na završetku smo „zagrlili“ labirint držeći se za ruke u krugu. Zajedno u Ljubavi! I sada sam opet sretna pišući ovo jer sam opet oživjela u sebi te trenutke.
Lari zahvaljujem na krasnim fotografijama. I na kraju posebno zahvaljujem mojim, našim, prekrasnim svjetlosnim prijateljima koji su bili s nama i već više godina su mi podrška i donose mi radost i sreću, naročito kad sam u labirintima. Tako da ćete vidjeti da je bilo puuunnoo Svjetlosti! Bili smo okupani Svjetlom!
Hvala svima.
I kako su ove godine rituali bili posebno lijepi i ispunjeni dobila sam dar i znak na zadnji dan mojega boravka na Ižu. Konačno, nakon par godina strpljivog čekanja, sam ih opet ugledala i doživjela. Prolazeći pokraj kampa radili su svoje „vratolomije“ skakajući u zrak i sve nas okupljene totalno razdragali kao što to samo oni znaju. Ja sam trčala za njima, doklegod ih je moj pogled mogao pratiti…Pa da, sada znam, donijeli mi i najavili radost. Čarobni dupini! Možda mi jednom dođe struktura labirinta dupina. 🙂 Pozdrav svima!
2 responses to “Moje ljetno druženje s iškim labirintima u 2012. – 2. dio”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.
Jako lijepo Ivančice! Sve pohvale tebi i ostalima koji su sudjelovali. Morat ću i ja do Iža 🙂
Hvala ti !
Pa da! – labirinti strpljivo čekaju sve vas 🙂